Bona fide

Romano Guardini (Verona, 1885. – München , 1968.) bio je veliki talijansko-njemački svećenik, teolog, akademik, filozof, filozof religije i pisac. Jedna od najpoznatijih Guardinijevih knjiga, objavljena 1950. godine, nosi naslov „Konac novoga vijeka“. Prijevod ove knjige objavljen je 2002. u nakladi Verbum. Knjiga uz „Uvodnu napomenu“ i pogovor mr. sc. Petra Balte sadrži 3 poglavlja sa sljedećim naslovima „Osjećaj postojanja i slika svijeta u srednjem vijeku“, „Nastanak novovjeke slike svijeta“, „Rasap novovjeke slike svijeta i ona koja dolazi“. Knjiga „Konac novoga vijeka“ jedno je od značajnijih štiva korisnih za razumijevanje suvremene krize kulture zapadnog svijeta, stoga ćemo se pozabaviti bitnim aspektima ovoga djela. Prvo poglavlje autor započinje opisom antičke slike svijeta i čovjeka. U antičkom ethosu duboko je ukorijenjena volja da se ostane pri danom, a čovjek antike ne zna ni za kakvu točku izvan svijeta. On „nije kadar ni pokušati s takve točke promatrati ga i o

Pet godina nakon velike migrantske krize 2015. godine, koja je duboko potresla i podijelila Europu, danas smo na pragu nove krize uzrokovane činjenicom da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan pustio dio migranata odnosno izbjeglica na grčku granicu kao sredstvo pritiska u zahtjevima koje iznosi pred Europsku uniju (EU). Protivno postupcima od pred pet godina, tj. tadašnjoj Merkeličinoj politici „dobrodošlice“, danas se vanjska granica EU-a brani vrlo djelotvorno. Grčka je suspendirala pravo azila na mjesec dana, a potporu Ateni daje cijeli bruxelleski establishment.  Dok je mađarski premijer Viktor Orbán pred pet godina bio fašist i rasist, danas je njegova politika postala mainstream . Vodeći mediji pod kontrolom establishmenta priznaju da se je Bruxelles približio politici država Višegradske skupine, a da narativ koji uključuje vojsku, žice i zidove više nije odbojan kao pred pet godina. Promjena kursa uzrokovana