Dostojevski: Zapisi iz mrtvog doma
U prvome postu na ovome blogu, ako ne računamo uvodni post, pisali smo o književnome djelu Braća Karamazovi Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Književno djelo ovoga velikog ruskog književnika golemo je te predstavlja nepresušan izvor genijalnih misli vrijednih dubokih promišljanja. Jedno od takvih djela je i ono „Zapisi iz Mrtvog doma“ koji su nastali nakon povratka iz logora u Sibiru u Sankt Petesburg. Ovo djelo, koje se bavi robijašima i njihovim načinom života, smatra se začetkom tzv. logorske literature. U nastavku donosimo fragmente iz ovoga vrijednog djela svjetske književnosti. „Čovjek je biće koje se na sve navikne, misli da je to njegova najtočnija oznaka“. „Često čovjek trpi nekoliko godina, smiruje se, podnosi najokrutnije kazne i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, ni zbog čega“. „… Kaznionice i sistem prisilnoga rada ne popravljaju zločinca,; oni ga samo kažnjavaju i osiguravaju društvo od daljnjih zločinčevih napada na njegov mir. A kaznionica